Kako radi NFC kartica.

NFC je kratica od engleskog near field communication, što znači komunikacija na blizinu. To je ista tehnologija kojom plaćate mobitelom ili bankovnom karticom na blagajni: dva uređaja razmijene malo podataka kad su gotovo priljubljeni jedan uz drugi. Na mojim karticama ta tehnologija radi jednu jednostavnu stvar. Mobitelu preda link.

Što se dogodi kad prislonite mobitel.

U kartici je sićušan čip s tankom antenom oko sebe. Čip nema bateriju. Kad mu se mobitel približi, antena u mobitelu stvori slabo polje koje čip na trenutak probudi, a on u tom trenutku pošalje ono što je u njega upisano. Mobitel prepozna da je to link i otvori ga, kao da ste dodirnuli link u poruci.

Cijeli taj razgovor kartice i mobitela gost ni ne primijeti. U konobi ne mora ništa tražiti ni tipkati: prisloni mobitel na karticu na stolu i već gleda jelovnik ili prozor za recenziju. Putnik u taksiju prisloni mobitel na naslon sjedala i ima broj vozača.

Mobitel treba prisloniti gotovo do dodira. S veće udaljenosti NFC ne radi, i to je namjerno: nitko ne može pročitati karticu u Vašem džepu s druge strane sobe.

Zašto ne treba aplikacija.

Čitanje NFC-a ugrađeno je u sam mobitel. Kad dobije link, mobitel ga otvori u pregledniku koji već ima, pa nitko ne mora ništa instalirati, otvarati trgovinu aplikacija ni stvarati račun. Za čovjeka koji je upravo sjeo u taksi ili stigao u apartman kasno navečer to je razlika između „probat ću“ i „ne da mi se“.

Kartica je pritom posve pasivna. Ne može ništa pročitati s mobitela, ne zna tko ju je dodirnuo i ne šalje ništa osim linka koji je u nju upisan. Nema ni što se pokvariti: nema baterije koja se prazni ni programa koji treba ažurirati.

Koji mobiteli čitaju karticu.

• iPhone. Svi modeli od XS naovamo čitaju karticu sami, dok je zaslon upaljen. Na vrhu zaslona pojavi se obavijest koju treba dodirnuti. Mobitel se prislanja gornjim rubom, onim kraj kamere.
• Android. Većina mobitela ima NFC, ali je kod nekih isključen u postavkama. Kad je uključen, link se obično otvori odmah. Mobitel se prislanja sredinom stražnje strane.
• Stariji i jeftiniji modeli. Neki nemaju NFC ili ga ne čitaju bez dodatnog koraka. Za njih je na kartici QR kod.

Zato nijedna moja kartica ne ovisi samo o čipu. Na svakoj je i QR kod, pa do istog odredišta vodi i kamera, a na kartici za kontakt i tiskana adresa koju možete prepisati. Više o tome u članku prislonite, skenirajte ili prepišite.

Što je upisano u čip.

Čip pamti vrlo malo, taman dovoljno za jednu adresu. U njega ne upisujem Vaše podatke, nego link. Link vodi onamo kamo kartica treba voditi: na Vaš digitalni profil s brojem i gumbom za spremanje kontakta, na Googleov prozor za recenziju, na jelovnik ili na vodič za goste.

Isti čip, drukčiji link, drukčiji posao. Kartica za kontakt, recenzijska kartica i kartica za vodič iznutra su iste. Razlikuju se samo po adresi u čipu i po onome što na njima piše.

Kartica se može preusmjeriti.

U čip upisujem svoju kratku adresu, a ona posjetitelja odmah proslijedi na pravo odredište. Kad se odredište promijeni, recimo kad umjesto profila dobijete web stranicu ili otvorite novi Google profil, promijenim samo kamo kratka adresa vodi. Kartica ostaje ista, u Vašem novčaniku ili na stolu, i ne treba je raditi ponovno.

Ta ista kratka adresa omogućuje da se vidi koliko je puta kartica dodirnuta ili skenirana, bez ikakvih osobnih podataka. Kako to radi, objašnjavam u članku o brojanju dodira i skeniranja.

Čip ne mora biti u kartici.

Isti takav čip može stajati u stalku za stol, u pločici na vratima ili zidu, u privjesku za ključeve i u naljepnici koju zalijepite gdje Vam treba. Stalak i pločicu izrađujem 3D printom, u stilu prostora u kojem stoje. Taksi može imati čip na naslonu sjedala, apartman kraj ulaznih vrata, a konoba na svakom stolu.

Čip ne voli metal. Ako kartica, naljepnica ili pločica treba stajati izravno na metalnoj površini, recite mi to unaprijed, jer ondje običan čip slabo radi ili ne radi uopće.

Ukratko, NFC kartica je tiskani komad s linkom u sebi. Vrijedi onoliko koliko vrijedi stranica na koju vodi. Zato kartica za mene nikad nije cijeli posao: jednako je važno ono što se otvori kad je netko dodirne.