Prislonite, skenirajte ili prepišite.

Obična vizitka ima problem koji svi poznajemo. Primite je, stavite u džep i zaboravite. Kad Vam za mjesec dana zatreba vodoinstalater ili taksist kojeg ste upoznali, kartica je negdje u jakni, a broja nema u mobitelu. Kartica koju ja radim ima jedan cilj: da kontakt iz ruke što prije prijeđe u imenik.

Tri puta do istog mjesta.

Na kartici su tri stvari koje vode na isto mjesto, na Vaš digitalni profil: čip za dodir, QR kod za kameru i adresa otisnuta slovima. Nije važno koji put netko izabere. Na kraju svatko vidi istu stranicu, s Vašim imenom, brojem i gumbom za spremanje kontakta.

Prislonite.

Najbrži put. Sugovornik prisloni mobitel na karticu, čip mu preda link i profil se otvori, bez aplikacije i bez tipkanja. To radi na novijim iPhoneima i na Android mobitelima koji imaju uključen NFC. Kako to točno radi, objašnjavam u članku kako radi NFC kartica.

Dodir ima i jednu ljudsku prednost. Kartica ne mora ni izaći iz Vaše ruke: pružite je, sugovornik prisloni mobitel, a Vi je vratite u novčanik. Tako jedna kartica služi za sve ljude koje upoznate.

Skenirajte.

Kome mobitel ne čita NFC, ili ga ima isključenog, posao obavi kamera. Usmjeri je na QR kod, kamera prepozna kod i ponudi link. QR kod ima i jednu prednost pred čipom: radi s udaljenosti. Može se skenirati s druge strane stola, s fotografije kartice koju Vam je netko poslao ili kroz izlog.

Zato QR kod na kartici nije ukras, nego drugi ulaz. Da bi ga kamera uhvatila i pri slabom svjetlu u konobi, kod mora imati dovoljno praznog prostora oko sebe i jasan kontrast. Na to pazim kad slažem dizajn.

Prepišite.

Treći put je najstariji: adresa otisnuta slovima, kratka i čitljiva, na primjer sorich.hr/c/sorich/ante-soric/. Ona radi kad ništa drugo ne radi. Kad mobitel nema NFC, a kamera ne želi uhvatiti kod. Kad adresu treba izgovoriti preko telefona. Kad je netko želi otvoriti na računalu.

Otisnuta adresa radi i nešto tiho, a važno. Čovjek vidi kamo ide prije nego što išta dodirne. Sam QR kod to ne pokazuje, pa tiskana adresa uz njega gradi povjerenje.

Zašto baš tri.

Svaki put ima svoju slabu točku. Čip traži mobitel s uključenim NFC-om. QR kod traži kameru, svjetlo i malo strpljenja. Adresu treba prepisati bez greške. Kad su sva tri na istoj kartici, slaba točka jednog puta nije problem, jer je pokrije drugi. Nitko ne ostane bez Vašeg broja samo zato što ima stariji mobitel ili je vani mrak.

Zatim kontakt ide u imenik.

Sva tri puta završe na profilu, a na profilu je gumb za spremanje kontakta. Jedan dodir i mobitel otvori novi kontakt u kojem su već upisani Vaše ime, broj i ostali podaci s kartice. Sugovornik samo potvrdi. Ništa ne prepisuje ručno i ništa ne može krivo upisati.

Kad je kontakt spremljen, mijenja se nekoliko malih, ali važnih stvari:

• Kad nazovete, na njegovu zaslonu piše Vaše ime, a ne nepoznat broj.
• Kad Vas zatreba, nađe Vas u imeniku, bez listanja starih poruka.
• Na WhatsAppu Vas vidi pod Vašim imenom, a ne kao goli broj.

Ljudi u imeniku traže po imenu osobe, pa kontakt spremam s Vašim imenom i prezimenom, a naziv obrta ide uz njih. Tako Vas nađu i oni koji se sjećaju Vas, a ne imena obrta.

Tri puta, jedna adresa.

Kad sva tri puta vode na istu adresu, kartica ostaje točna i kad se nešto promijeni. Novi broj, novu uslugu ili novo radno vrijeme promijenim na profilu, a kartica i dalje vodi na pravo mjesto. Ista logika vrijedi i za kartice koje ne otvaraju kontakt, nego recenzije ili vodič za goste: dodir i kod vode na isto odredište.

Profil ne treba pamtiti. Tko ga jednom otvori, može ga spremiti na početni zaslon mobitela, s Vašom ikonom, i otvarati kao aplikaciju.